Kako sam prošla 40-tu lagano osjećam da se više vraćam doma…ne skrećem s posla toliko sad ovdje-sad ondje i ne visim toliko po kafićima. Oduvijek sam ljubitelj kava u kafićima ali samo sa svojim mislima.
Jednostavno, tog je manje i idem direkt doma. Uđem u kuću, osjetim mir i počnem se nesvjesno opuštati. Vidim tu moju kuhinju, moj kauč, skuham si obavezno veliku šalicu kave i moj odmor počinje…
…pogled na vazu.
Sigurno dosad znaš da ukrašavam i vaze.
Ja volim vaze i iskreno malo koja da mi je ružna. Svi ti oblici, često jednostavne linije i boje, svaka ima svoju čar. Baš sam jučer gledala online neke hrapave površine iz poznatog lanca i baš mi rustikalnu notu imaju.
Međutim, ja tome ne naginjem.
Svojom rukom ukrašavam jednostavne vaze i nakon točkanja budu sasvim novi, unikatni proizvod.
Kako mi mašta i ideja se rodi tako krenem.
Svakako sam ponosna na svoj Sunflower dizajn i najnoviji Symphony dizajn koji imam i na šalicama, tanjurima i zdjelicama.
Na stolu gdje se nalazi netreba ništa drugo, samo šareno cvijeće u njoj i dekoracija je kompletna.
Pogled mi bježi samo tako na taj sklad i stapa me sa prirodom, nema stresa, samo mir.
I uzmem ju, te odnesem na drvenu terasu gdje nastavim guštati.
I kad me počnu gnjaviti komarci gušt završava i dan je gotov, terasa se zatvara… Do sutra.